Deseti Festival 25 FPS u svom je natjecateljskom programu prikazao 29 filmova nove eksperimentalne produkcije među kojima su najbolje radove odabrali članovi međunarodnog žirija, žirija kritike te organizatori Festivala – Udruga za audio-vizualna istraživanja 25 FPS. Pored natjecateljskog programa, prikazale su se Ode filmu, tri iznimna performancea Expanded Cinema, tri posebno za 25 FPS sastavljena programa članova međunarodnog žirija, program hrvatskih eksperimentalnih filmova – Refleksi, te Kino 23.

Međunarodni žiri 10. Festivala 25 FPS činili su: Andréa Picard – kanadska filmska kritičarka i trenutno najtraženija filmska kustosica, članica Međunarodnog filmskoga festivala u Torontu; Ana Hušman – uspješna hrvatska filmska autorica čiji su brojni radovi prikazani na prethodnim izdanjima 25 FPS-a, te Johann Lurf – austrijski filmaš mlađe generacije, višestruko nagrađivani autor čiji su tehnološko-perceptivni eksperimenti izazivali i impresionirali zagrebačku publiku.

Andréa Picard Grand Prixom je nagradila Planinu Song autorice Shambhavi Kaul uz objašnjenje: s dislocirajućom žestinom Planina Song Shambhavi Kaul izaziva tajanstvenu, čarobnu, a opet zloslutnu silu koja pokreće naš filmski imaginarij i pruža predah od umjetnih kulturnih kompleksa. Tiho eksplozivno! U Planini Song scenografija je glumac u pravom smislu riječi. Od atmosferičnih snimki iz hongkoških borilačkih filmova 1970-ih i 1980-ih, sastavljen je narativni film potpuno lišen ljudi – istovremeno jeziv i pun života.

Johann Lurf je Grand Prix dodijelio filmu Magla – prolaz br. 14 Alexandrea Larosea uz objašnjenje: Alexandre Larose postiže efekt koji prekrasno proturječi samoj vizualnoj percepciji. Ono što vidimo više je nalik općoj ideji o prostoru nego prikaz jednog stvarnog prostora, a filmska sredstva koriste se upravo fascinantno. Izuzetan film! Magla – prolaz br. 14 putem višestrukih ekspozicija prikazuje neslućene mogućnosti kratke šetnje prirodom.

Ana Hušman je Grand Prix dodijelila M-ovoj himeri Sebastiana Buerknera uz objašnejnje: U M-ovoj himeri autor nas spajajući 3D s narativom uvlači u priču svim filmskim sredstvima tretirajući ih na jednakovrijedan način stvarajući nesigurnost i paralelno otvarajući procjep u kojem se, dok tonemo, možemo uhvatiti za male magične trenutke. M-ova himera koristeći 3D na izuzetno inovativan način priča o nemogućoj ljubavi.

Zajedničko posebno priznanje međunarodnog žirija pripalo je filmu Mjesečev almanah autorice Malene Szlam uz objašnjenje: njegujući slučajnost baš kao i prirođene tehničke mogućnosti filma, Mjesečev almanah fina je minijatura začudnosti. Neizmijenjeni segmenti, montirani u kameri, snimani tijekom više noći, čine više od 4000 slika višeslojnih terenskih pogleda na Mjesec, odnosno Mjesečev almanah.

Žiri kritike u sastavu: Petra Belc, Maša Peče i Danijel Brlas nagradio je film magla – prolaz #14 (brouillard – passage #14) autora Alexandrea Larosea uz objašnjenje: nagrađujemo autora za apsolutno povjerenje u inherentnu kreativnu moć medija, kroz koju film prestaje biti posrednik i postaje ravnopravni suradnik u stvaranju čistog i potpunog doživljaja.

Nagrada Green DCP kojom organizatori, Udruga 25 FPS, potiču daljnju cirkulaciju filma hrvatske proizvodnje profesionalnom izradom DCP prikazivačkog formata, dodijeljena je filmu Kino Crvena zvijezda autora Silvestra Kolbasa uz objašnjenje: iako je polazišni materijal kojim se autor koristi za film nepovratno uništen, kao i kino u kojemu se mogao prikazivati, i ovaj novi filmski format može sačuvati izražajne mogućnosti “staroga” medija, koje su najmoćnije u projekciji na velikom platnu. Kino Crvena zvijezda je emotivna rekonstrukcija djelića ratom raznesene prošlosti.

Nagrada publike otišla je filmu Wantee Laure Prouvost, koji propitkuje granice između fikcije i stvarnosti te filma i likovne umjetnosti, kao i (ne)mogućnost kontrole umjetnika nad tuđim shvaćanjem vlastita djela i način na koji se ono, kao i poimanje umjetnosti općenito, s protokom vremena neizbježno mijenja.

Desti 25 FPS u Zagrebu je zatvorio Monument Film – dvostruka 35 mm projekcija i kino-predavanje Petra Kubelke, monumentalno odavanje počasti filmu – spomenik njegovim osnovnim elementima: svjetlu, tami, zvuku i tišini.

Deseti 25 FPS u Rijeci

25 FPS se u povodu svog desetog rođendana otiskuje na dvodnevno gostovanje u Rijeku, u Art-kino Croatia, i to odmah nakon Zagreba – u ponedjeljak 29. i u utorak 30. rujna. Program započinje u ponedjeljak u 18.00 sati Izborom kratkih filmova, sastavljenom od četiri filma iz ovogodišnje konkurencije i jedne kriške povijesti u obliku apstraktnog baletnog spektakla Giraglia Thierryja Vincensa prezentiranog u veličanstvenom cinemascopeu.

U 20.00 sati slijedi dokumentarna potraga za suvremenom utopijom kroz tri sjevernoeuropske zemlje – Čarolija za obranu od tame Bena Russella i Bena Riversa.

U utorak u 18 sati u nas čeka drugi dio programa Izbor kratkih filmova. Kao uvod poslužit će Kućne priče Matthiasa Müllera, satirični kolaž prizora očajnih kućanica iz holivudskih melodrama 50-ih. Slijede još četiri odabrana filma iz konkurencije 25 FPS-a, među njima i jedan hrvatski predstavnik – Kino Crvena zvijezda Silvestra Kolbasa, dobitnik nagrade Green DCP koju dodjeljuju organizatori Festivala. U 20 sati stiže Jodie Mack s bombastičnim kolopletom animacije, psihodeličnog rock koncerta i 3D light showa Let Your Light Shine.

Narco Cultura je eksplozivan i potresan pogled na utjecaj narko-kartela na svakodnevicu, ali i popularnu kulturu, iz perspektive pjevača narcocorrido glazbe koji sanja o slavi i člana ekipe za očevid iz Juareza koji stoji na prvoj crti meksičkog rata protiv droge. Svakodnevne životne drame koje ih okružuju redatelj Shaul Schwarz, prikazuje s istančanim senzibilitetom, neprestano naglašavajući šizofrenu podvojenost meksičkog Juareza u kojemu policajac Soto strepi za svoj život zbog posla za koji se opredijelio i američkog El Pasa, s druge strane granice, u kojem ambiciozni pjevač Edgar Quintero zarađuje na tisuće dolara pjevajući o vrlinama narko svijeta.

Shaul Schwarz, nagrađivani i cijenjeni fotoreporter,  otkriva zastrašujuću meksičku svakodnevicu, ispunjenu leševima, konstantnim prijetnjama narko bandi i paraliziranim državnim aparatom koji se ne uspijeva suprostaviti njihovim brutalnim nasrtajima. Potresna je to slika mjesta u kojem su groblja prenapučena i veličanstvena, a gradske ulice puste.

Film Narco Cultura je dosad prikazan na velikom broju svjetskih festivala, uključujući Sundance film festival, International Documentary Film Festival Amsterdam, Stockholm film festival i International film festival Berlin.

Restart s ponosom najavljuje da film Narco Cultura redatelja Shaula Schwarza o meksičkim narko bossovima koji su postali zvijezde popularne kulture 9. listopada kreće u kino distribuciju diljem Hrvatske. Kino pretpremijera film održat će se 4.10 u Dokukinu KIC.

Click here to view the embedded video.

“Narco Cultura je napeta, surova i fascinantna – uznemirujući pogled na pojavu pop (sub)kulture koja buja diljem Sjedinjenih Držama i Latinske Amerike.  Schwarz je sam svoj snimatelj čiji vizualni talent zadivljuje kao i njegove fotografije, a „Narco Cultura“ izgleda i lijepo i jezivo kada se policijska svjetla razliju mračnim gradskim ulicama u potrazi za još jednim odbačenim lešom.” – Indiewire

Osim sjajnog filmskog uratka kojeg ćemo moći pogledati u svim kinima od 6. studenog, 2014., mlada glumačka ekipa iz filma „Ljubav ili smrt“, trećeg nastavaka iz serijala o Kokovim avanturama, priredila nam je još jedno iznenađenje.

Po prvi puta nakon snimanja filma svi mladi glumci, njih 10, okupili su se na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu kako bi snimili video spot za pjesmu iz filma. Pjesma se zove „Zagonetni dečko“ a izvodi je bend Fru Fru. Snimanje spota je prošlo u veselom raspoloženju, baš kao i snimanje filma, a tom prilikom glumce je došao pozdraviti i sam redatelj Daniel Kušan.

Redatelj ovog veselog i otkačenog spota je Predrag Ličina, koji je naše najdraže junake prikazao u sasvim drugačijem izdanju. Dok čekamo premijerno prikazivanje video spota koje je planirano nekoliko dana nakon premijere filma, organizirana je i Kokovizija, kreativno – glazbeni natječaj za sve osnovnoškolce koji će imati priliku sa svojim razredom snimiti video spot za istu pjesmu, najbolje od njih moći ćete pogledati u veselom videu koji će zasigurno postati viralni hit!

5. Paranormalno

Koncept “dokumentarističkog” horora popularizirala je još 1999. godine razvikana Vještica iz Blaira, ali taj film se ipak vrti oko dobrog starog motiva uklete šume. Paranormalno (2007.) u režiji Orena Pelija odvija se pak u modernoj kući iz predgrađa u koju se useljava mladi par čiju svakodnevicu počinju remetiti zle demonske sile. Ključan motiv pritom postaje videokamera kojom glavni junaci snimaju neobjašnjive događaje u svom domu, pa film poprima oblik svojevrsnog nadnaravnog reality showa. Stvari postaju posebno jezive u trenucima kada kamera bilježi situacije kojih protagonisti u tom momentu nisu uopće svjesni, primjerice kada se nalaze u dubokom snu, dok gledatelj istodobno, htio ili ne htio, postaje voajer pred čijim se očima odvijaju uznemirujući prizori… Paranormalno je svojim stilom i tematikom savršeno pogodio duh vremena, pretvorivši se u hit i polučivši još četiri iznimno profitabilna nastavka, a novo poglavlje u franšizi stiže u kina iduće godine.

4. Tetsuo, željezni čovjek

Crno-bijeli uradak japanskoga redatelja Shin’ye Tsukamota iz 1989. godine uistinu je teško opisati i žanrovski odrediti, ali ljubitelji pomaknutih i nadrealnih filmova svakako će doći na svoje. Mješanac tjelesnog horora, cyberpunka i eksperimentalnog filma prati čovjeka koji se postupno pretvara u stroj, točnije u ljudsko-metalni hibrid, a rezultat svega je serija bizarnih i krajnje uznemirujućih prizora koji će vas često potaknuti da se zapitate ”što to zapravo gledam?”. Zbog radikalnog pristupa i unikatnog vizualnog stila film je brzo zaradio kultni status i proslavio njegova redatelja u međunarodnim okvirima, a poslije su uslijedila još dva manje uspjela nastavka.

3. Poltergeist

Ako ste Poltergeista (1982.) prvi put gledali u mladim danima, vjerojatno ste se neko vrijeme ustručavali uopće sjesti ispred svog televizora. Za to su naravno bili zaslužni jezivi prizori u kojima djevojčica Carol Anne (Heather O’Rourke) komunicira s duhovima putem TV-a na čijem ekranu se vidi samo “snijeg”. Film redatelja Tobea Hoopera u produkciji Stevena Spielberga jedan je od najpoznatijih i komercijalno najuspješnijih horora osamdesetih (u međuvremenu se pretvorio u trilogiju), premda iz današnje perspektive više ne djeluje toliko stravično kao nekad. Međutim, ono što je uistinu uznemirujuće je činjenica da je dvije mlade glumice iz Poltergeista (O’Rourke i Dominique Dunne) kasnije zadesila prerana smrt, što je stvorilo urbanu legendu o ukletosti filma koja se održala do današnjih dana, premda je očito riječ o nesretnim podudarnostima. Holivudske producente pak priče o ukletosti pretjerano ne brinu s obzirom na to da je za iduću godinu najavljen reboot franšize, a zasad nije poznato hoće li se u njemu zadržati motiv “opsjednutog” televizora.

2. Krug

Ako vam je Krug svojedobno prouzročio mnoge besane noći, danas ste sigurno zahvalni što videokasete više nisu u upotrebi. Doduše, sigurno povremeno sa skepsom gledate na svoj televizor, u strahu da vam iz ekrana ne izađe osvetoljubiv duh crnokose djevojčice. Sve je počelo 1998. godine kada je japanski redatelj Hideo Nakata snimio originalnu verziju Kruga, inače ekranizaciju istoimenog romana Kōjija Suzukija, potaknuvši trend atmosferičnih urbanih horora u japanskoj kinematografiji. Hollywood nije mogao ostati imun na zastrašujuću priču o ukletoj videokaseti i četiri godine poslije snimljen je vrlo dobar američki remake Kruga u režiji Gorea Verbinskog s Naomi Watts u glavnoj ulozi, koji je svakako jedan od vizualno i ugođajno najupečatljivijih horora s početka stoljeća. Komercijalan uspjeh holivudske inačice polučio je niz remakeova drugih novovalnih horora s Dalekog istoka (Kletva, Impuls, Mračne vode) te potaknuo veliko zanimanje za azijsku žanrovsku kinematografiju, ali slabiji nastavak (američkog) Kruga u konačnici je nagovijestio zasićenje cijelim trendom.

1. Videodrom

“Paklena naranča osamdesetih” – tako je slavni Andy Warhol opisao Videodrom (1983.) Davida Cronenberga, jedan od najbizarnijih i najšokantnijih filmova tog desetljeća, koji se na kraju pokazao iznenađujuće proročanskim i vizionarskim. Priča Videodroma prati šefa male televizijske postaje (James Woods) koji postaje opsjednut piratskim TV programom iznimno nasilnoga sadržaja, što rezultira nadrealnim situacijama u kojima nestaju granice između stvarnosti i svijeta iza ekrana, a ljudsko tijelo i tehnologija doživljavaju grozomornu fuziju, stvarajući “novo meso”. Cronenberg se u svom kultnom djelu dotiče motiva medijske kontrole, reality-televizije, ovisnosti o tehnologiji, tjelesnih implantata, tehnofetišizma, opsjednutosti nasiljem i još koječega, pri čemu gledatelj iz 21. stoljeća ostaje zapanjen ne toliko količinom morbidnosti koliko činjenicom da film gotovo savršeno ocrtava stanje suvremenog društva. I to je zapravo najveći horor.

Film Tir osvojio je glavnu nagradu Međunarodnog filmskog festivala u Rimu u studenom 2013. – Zlatnog Marka Aurelija.

Naslov filma odnosi se na standardnu međunarodnu oznaku transportnih kamiona, a riječ je o dugometražnom dokumentarno-igranom hibridu čija radnja prati pedesetogodišnjeg Branka, nastavnika iz Rijeke koji se zbog teških životnih prilika odluči zaposliti kao vozač kamiona kod jednog talijanskog autoprijevoznika. Branko provodi 25 dana mjesečno u kamionu i mora se suočiti s prazninom nastalom zbog osamljenosti, stresa, dosade i otuđenja od obitelji zbog koje je zapravo, u namjeri da ih zbrine, i prihvatio posao.

Branka tumači poznati slovenski glumac Branko Završan, a među ostalim protagonistima pojavljuju se stvarni vozač kamiona iz Rijeke Marijan Šestak i slovenska glumica Lučka Počkaj.

Riječkoj premijeri nazočit će redatelj Alberto Fasulo, jedan od glavnih protagonista filma Marijan Šestak, producentica Irena Markovid te predstavnici Hrvatskog audiovizualnog centra koji je i sufinancirao film.

Nakon premijere film Tir će se moći pogledati na redovnom repertoaru Art-kina Croatia od 04. do 10. studenog.

Dugoočekivani treći nastavak iz serijala o miljeniku mnogih generacija oduševio je sve nazočne koji nisu mogli sakriti oduševljenje i pozitivne komentare nakon projekcije filma.

Premijera je okupila mnoge poznate osobe među kojima su bili: Ecija Ojdanić, Daria-Knez Rukavina, Anita Dujić-Veljača, Ksenija Marinković, Karmela Vukov-Colić, Joško Lokas, Kristijan Ugrina..

«Ljubav ili smrt» režirao je Daniel Kušan. Većinu glumačke ekipe «Ljubavi ili smrti» poznajemo iz ranijih filmova o Koku – Antonio Parač ponovno je u ulozi Koka, Kristian Bonačić u ulozi njegovog najboljeg prijatelja Zlatka, Nina Mileta u ulozi je sestre Marice, Vanja Markovinović u ulozi Marijane i Filip Mayer u ulozi Mikija. Novi glumci su Tesa Litvan, Tara Thaller, Korana Ugrina, Marin Stević i Ilijana Knežević.
Pretpremijerno prikazivanje filma počinje već ovaj utorak, 4.studenog, u svim CineStar i Cineplexx kinima, dok film možete pogledati na redovnom repertoaru od 6.studenog.

Pogledajte galeriju sa svečane premijere filma.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb prvi put od svog osnutka objedinjuje kratkometražno i dugometražno izdanje te za svoje nadolazeće, integrirano izdanje u 2015. godini najavljuje predstavljanje animiranih filmova svih dužina.

Nakon deset godina izmjenjivanja kratkometražnih i dugometražnih izdanja u bijenalnom ritmu, 2015. godina donosi prekretnicu u festivalskom konceptu, koji će od sada pružati cjelokupni pregled suvremene svjetske animacijske produkcije kratkog i dugog metra na godišnjoj razini.

“Animacija je najdinamičnija likovna forma – od aplikacija do art house kina, broj i raznolikost produkcija nikad nisu bili veći – može se govoriti o pravoj eksploziji. Na tom području Animafest Zagreb jedan je od vodećih svjetskih festivala, i jedini hrvatski filmski festival čija glavna nagrada direktno kvalificira za prestižnu nagradu Oscar. Da bismo pravovremeno pratili i detektirali najaktualniji vrh svjetske produkcije te ga prezentirali domaćoj publici i internacionalnoj sceni neizbježno je ubrzati korak. Ovim putem pozivam sve autore da prijave svoje kratkometražne ili dugometražne filmove. Vidimo se na Animafestu 2015! Z znači Zagreb!” – rekao je povodom integriranja izdanja Daniel Šuljić, umjetnički direktor Animafesta.

Naredni Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb održat će se od 9. do 14. lipnja 2015. u Zagrebu. Prijave filmova za natjecateljski dio programa otvorene su do 1. veljače 2015., a na poziv se mogu prijaviti kratkometražni animirani filmovi nastali nakon 1. siječnja 2014. godine i dugometražni animirani filmovi nastali nakon 1. siječnja 2013. godine prema uvjetima iz Pravilnika.

Svjetski festival animiranog filma – Animafest Zagreb osnovan je 1972. godine te je drugi najstariji europski filmski festival u potpunosti posvećen animaciji. Više od 40 godina Animafest Zagreb slovi kao jedna od vodećih svjetskih animirano-filmskih manifestacija te, uz festivale u Annecyju, Ottawi i Hirošimi, pripada među nezaobilazne događaje svijeta animacije. Ujedno, to je jedini hrvatski festival sa statusom A-festivala.

Već smo dobrano zagazili u 21. stoljeće, a posljednjih petnaestak godina u filmskoj industriji dogodile su se mnoge promjene i fenomeni o kojima će se u nekoj bližoj ili daljoj budućnosti sigurno pisati opsežne analize (premda ih ne nedostaje ni sada). Neki moderni trendovi u sedmoj umjetnosti pritom nam se sviđaju, dok za neke jedva čekamo da nestanu. U nastavku smo se pozabavili s nekoliko najizraženijih.

1. Remakeovi, nastavci, rebootovi…

Originalnost je u Hollywoodu danas iznimno rijetka biljka, a za to su podjednako ”krivi” filmski studiji koji vole igrati na sigurno te sama publika koja je sklonija dobro poznatim junacima i pričama nego nečemu novome. Druge Osvetnike i četvrtog Pobješnjelog Maxa već smo odgledali, a uskoro nam stižu i nastavci Jurskog parka, Terminatora, Nemoguće misije, Ratova zvijezda… Pritom je sve izraženiji trend oživljavanja starih junaka i serijala (poput Supermana, Batmana ili već spomenutog Maxa, a priča se ponovno i novome Indiani Jonesu), kao i izgradnja ogromnih franšiza čija se radnja odvija u istom filmskom ”svemiru”. U potonjem slučaju dovoljno je samo reći: Marvel.

Click here to view the embedded video.

2. 3D tehnologija

3D filmovi prikazivali su se u kinima još pedesetih godina prošloga stoljeća, ali ono što je nekad bio tek povremeni trend danas je postalo uobičajena pojava. Usponu 3D tehnologije kumovao je ponajviše Avatar Jamesa Camerona, nakon kojega gotovo svaki veliki spektakl dolazi i u trodimenzionalnoj inačici. Doduše, kvaliteta tehničke realizacije zna pritom često varirati, ovisno o opremljenosti kina ili snimateljskim tehnikama, ali 3D projekcije nerijetko osjetno podebljavaju kinoutržak nekog filma, zahvaljujući i činjenici da su ulaznice za njih skuplje. Međutim, nove tehnologije rezultirale su i poprilično iritantnim i bespotrebnim trendom redistribucije starijih filmova u 3D obliku, poput primjerice Titanica ili Jurskog parka.

Click here to view the embedded video.

3. CGI animirani filmovi

U studiju Pixar vjerojatno nisu ni slutili što su učinili kada su davne 1995. godine lansirali Priču o igračkama, prvi dugometražni film u potpunosti realiziran digitalnom animacijom. Dva desetljeća poslije CGI crtići jedna su od konstanta suvremene kinematografije, a nerijetko predstavljaju nositelje svježine i kreativnosti u današnjoj ”tvornici snova”. Pixarov uspjeh ponukao je mnoge filmske studije na ulaganja u vlastite animacijske odjele, pa gotovo nijedna sezona više ne prolazi bez nekog velikog animiranog hita (najsvježiji primjeri su Disneyev Ekipa za 6 i novo dugometražno izdanje Spužva Boba). Nažalost, čini se kako je tradicionalna animacija pritom izgubila svoju bitku, barem u Hollywoodu.

Click here to view the embedded video.

4. Istok susreće Zapad

Nije nikakva tajna da Hollywood već godinama crpi inspiraciju iz azijske kinematografije, ali naravno vrijedi i obrnuto. Međutim, posljednjih godina veza između Istoka i Zapada postala je još čvršća. Najprije su početkom stoljeća kina preplavili remakeovi azijskih horora (svi se dobro sjećamo Kruga), ali i originalni filmovi s Dalekog istoka kao što su Tigar i zmaj, Heroj, Oldboy ili animirana djela Hayaoa Miyazakija. Otprilike u isto vrijeme redateljica Sofia Coppola privlači ogromnu pozornost svojom romantičnom dramom Izgubljeni u prijevodu, čija se radnja odvija u Tokiju, dok su istodobno razni filmski teoretičari još uvijek razglabali o utjecaju azijske kinematografije na serijal o Matrixu. Skok u bližu prošlost: Guillermo del Toro snima Bitku za Pacifik, spektakl snažno inspiriran japanskim animeom, Wolverine pak u svojoj drugoj samostalnoj pustolovini posjećuje Japan, a Godzilla dobiva novu američku inačicu. Istodobno, azijsko tržište postaje iznimno važno za tvornicu snova, što je posebno došlo do izražaja lani kada su četvrti Transformeri zaradili više u Kini nego u SAD-u.

Click here to view the embedded video.

5. Horormanija

Nova zora horora počela je zapravo još u drugoj polovici devedesetih nakon što je Wes Craven revitalizirao žanr svojim autoironičnim Vriskom, a onda je krenula lavina koja nije stala do današnjih dana. Naravno, žanr nije zaobišao ni posvemašnji trend remakeova i rebootova, pa su novu priliku za širenje užasa dobili legendarni junaci poput Leatherfacea, Michaela Myersa i Freddyja Kruegera. Istodobno su se pojavili neki novi maratonski serijali kao što su Slagalica strave, Put bez povratka ili Paranormalno, ali i stasali neki novi žanrovski redatelji kao što je Eli Roth (Koliba straha, Hostel), čiji filmovi uistinu nisu za svačije oči ili želudac. I dok su s jedne strane krvavi slasher-horori praktički postali mainstream, s druge se pojavio niz atmosferičnih žanrovskih uradaka s artističkim okusom, poput Uljeza s Nicole Kidman ili švedskog vampirskog filma Neka uđe onaj pravi, koji su privukli i publiku koja ne preferira filmove strave. Ovih dana je pak u središtu pozornosti horor It Follows redatelja Davida Roberta Mitchella, koji mnogi već nazivaju budućim žanrovskih klasikom zbog vrhunskog snimateljskog rada i istančane, snolike atmosfere. Naravno, ni u njemu ne nedostaje prizora od kojih će vam poskočiti srce.

Click here to view the embedded video.

6. ”Mali” SF filmovi

Svi filmoljupci dobro znaju da za dobar SF film nisu uvijek potrebni ogroman budžet i specijalni efekti, a posebno veseli što je upravo u novom tisućljeću sve više žanrovskih uradaka koji daju prednost pričama i idejama, a ne čistome spektaklu. Recentni trend ”malih” SF filmova započeo je prije desetak godina ultrajeftinim Primerom, koji je na svjež način obradio staru temu putovanja kroz vrijeme, a nešto poslije su Distrikt 9 i Mjesec dokazali da za vizualno zanimljiv žanrovski film ne treba uvijek izdvojiti gomilu dolara. U krugovima nezavisne kinematografije u međuvremenu je popriličnu pozornost privukao mladi redatelj Mike Cahill i njegov uradak Druga Zemlja, a znanstvene fantastike čak se prihvatio i kultni Lars von Trier snimivši apokaliptičnu Melankoliju. Predodredište, Ona, Ispod kože, I Origins i Ex Machina samo su neki od recentnijih filmova koji dokazuju da je SF žanr mnogo zanimljiviji kada se odmakne od holivudske mašinerije.

Click here to view the embedded video.

7. Doba superjunaka

Treba li ovdje nešto posebno reći? Superjunaci su vjerojatno najistaknutiji filmski trend novoga milenija, a sve je počelo prije točno 15 godina X-Menom Bryana Singera koji je najavio početak jednog dugovječnog serijala i konačno maknuo stigmu sa stripovskih ekranizacija nakon neslavnog slučaja zvanog Batman i Robin. Nakon velikog uspjeha Raimijeva Spider-Mana i Nolanova Batmana počela se kuhati i ekranizacija Iron Mana koja je najavila Marvelov filmski svemir – vjerojatno najveću holivudsku franšizu modernoga doba. Sličnim putem planira krenuti i studio Warner Bros. koji će sljedeće godine sučeliti Batmana i Supermana u istome filmu, a pridružit će im se Aquaman i Wonder Woman. Još nismo sigurni trebamo li se veseliti ili strepiti.

Click here to view the embedded video.

Izmaštane filmske svjetove i junake praktički je nemoguće prikazati bez upotrebe vizualnih efekata, a jedan od najvećih lidera na tom području je kompanija Industrial Light & Magic (ILM) koja ove godine obilježava točno 40 godina postojanja!

Click here to view the embedded video.

Kao i puno toga u modernoj kulturi, priča o ILM-u počinje sa Ratovima zvijezda. U vrijeme kada je George Lucas počeo raditi na prvom filmu svoje slavne sage pojavio se veliki problem – tehnološka rješenja za realizaciju njegove vizije jednostavno nisu postojala. Čak ni studio 20th Century Fox, koji je upravljao produkcijom filma, nije više imao svoj odjel za efekte, pa je Lucas bio primoran snaći se kako zna i umije. George je tako u svibnju 1975. godine u kalifornijskom skladištu pokrenuo tvrtku Industrial Light & Magic, okupivši niz mladih stručnjaka, umjetnika i inženjera čiji je zadatak bio napraviti neviđene specijalne efekte za film u koji je tada malo tko vjerovao.

Ključni čovjek u timu bio je John Dykstra koji je za potrebe uprizorenja dinamičnih svemirskih bitki izumio inovativnu kameru upravljanu računalom – Dykstraflex, koja mu je poslije donijela i posebnog Oscara. Međutim, Dykstra je često ulazio u razmirice s Lucasom zbog prekoračenja rokova i rastućih troškova, a nakon završetka produkcije napustio je kompaniju i više nije sudjelovao u radu na kasnijim nastavcima franšize.

Nakon što je cijeli projekt uspio izdržati teret pritisaka producenata, prekoračenja budžeta i tenzija u ekipi, Ratovi zvijezda su ugledali svjetlo dana u svibnju 1977. godine i pokazali kako je ILM napravio odličan i blago rečeno – revolucionaran posao.

Lucasova space opera predstavila je dinamičniji i uzbudljiviji prikaz svemira na filmskome platnu, koji je i danas uglavnom izdržao test vremena, a ILM je nakon Ratova zvijezda i nastavka Imperije uzvraća udarac, počeo dobivati angažmane i na drugim velikim projektima. Već početkom osamdesetih kompanija je počela eksperimentirati s digitalnim efektima, a rezultat toga bila je sekvenca vizualizacije “projekta Genesis” u hitu Zvjezdane staze II: Khanov bijes koja je nagovijestila u kojem smjeru će jednoga dana krenuti filmska tehnologija.

ILM je zaslužan i za prvi računalno generirani “humanoidni” lik na filmu – staklenog viteza u Avanturama mladoga Sherlocka Holmesa (1985.), dok je u Willowu (1988.) tvrtka pokazala potencijale tehnologije morphinga koja omogućuje uvjerljiv prikaz preobrazbe lica i oblika. Lucasova kompanija napravila je i pravu digitalnu revoluciju u tehnički zahtjevnim filmovima Jamesa Camerona – Bezdan (1989.) i Terminator 2: Sudnji dan (1991.), kreiravši vodeni vanzemaljski entitet, odnosno dobro poznatog “tekućeg” terminatora T-1000.

Međutim, sve to je bila tek priprema za prijelomni projekt  – Jurski park (1993.) Stevena Spielberga, koji je zapanjio gledatelje uvjerljivim dinosaurima, pokazavši da je računalna animacija dostigla neke sasvim nove razine nakon kojih više ništa neće biti isto.

Jumanji, Twister, Ljudi u crnom, Mumija, Specijalni izvještaj, Pirati s Kariba, prequel trilogija Ratova zvijezda, samo su neki od hitova iza čijih efekata stoje stručnjaci iz ILM-a, a od recentnih naslova valja spomenuti njihov rad na Osvetnicima: Doba Ultrona te Jurskom svijetu, četvrtom dijelu serijala o dinosaurima koji trenutno ruši box-office rekorde u svjetskim kinima. Kompanija je naravno angažirana i na novom nastavku Ratova zvijezda – The Force Awakens, čija premijera se očekuje u prosincu ove godine.

U međuvremenu, Industrial Light & Magic je prešao u vlasništvo megakorporacije Walt Disney, nakon što joj je Lucas 2012. godine prodao svoju matičnu tvrtku LucasFilm za 4 milijarde dolara, a lani je otvorena i londonska podružnica ILM-a, u kojoj su se, primjerice, radili efekti upravo za nastavak Osvetnika.

U četiri desetljeća postojanja ILM je imao prste u više od 300 filmova, napravio brojne pionirske poteze te dosad osvojio 15 Oscara za najbolje vizualne efekte i 28 priznanja za znanstvena i tehnička postignuća. Sasvim slobodno možemo reći da bi bez ILM-a moderni Hollywood izgledao potpuno drugačije – možda originalniji, “ozbiljniji” i sa manje spektakala i franšiza, ali se vjerojatno danas ne bismo tako dobro zabavljali u kinima.

Ako ste zagriženi ljubitelj sedme umjetnosti, osim gledanja samih filmova sigurno mnogo vremena posvećujete i čitanju filmske literature, gledanju dokumentaraca o snimanju filmova, surfanju tematskim internetskim stranicama, istraživanju trivije… Međutim, mnogo zanimljivog sadržaja za filmofile može se pronaći i na YouTubeu na kojemu se isprofilirao niz kanala posvećenih filmskoj umjetnosti. Neki od njih su vrlo zabavni, neki čak iznimno edukativni, a u nastavku donosimo naš izbor.

CineFix

CineFix je kanal star gotovo kao i YouTube, odnosno postoji još od 2006. godine, što je u internetskim pojmovima davna prošlost. U skladu sa stažem, sadržaj CineFixa uistinu je bogat i raznolik, a kreće se od videorecenzija, standardnih top-ljestvica, analiza antologijskih scena pa sve do kratkih ”remakeova” poznatih filmova u obliku 8-bitnih videa!

Click here to view the embedded video.

Every Frame a Painting

Kako se u filmovima prikazuje korištenje interneta i mobitela? Može li se ipak nešto korisno naučiti iz redateljskih postupaka omraženoga Michaela Baya? Što je toliko specifično u stilu Davida Finchera? Sve to i još više saznat ćete na odličnom kanalu Every Frame a Painting koji će vam na informativan i zabavan način otvoriti jedan sasvim nov pogled na sedmu umjetnost i otkriti svu njezinu složenost i istančanost.

Click here to view the embedded video.

What The Flick?!

What The Flick?! donosi recenzije, i to u onom klasičnom, ”televizijskom” obliku – nekoliko kritičara sjedi u studiju s voditeljem i raspravlja o određenom filmu. Ako ste već zasićeni frenetičnim videima kakve redovito viđamo na YouTubeu, What The Flick?! dolazi kao pravo osvježenje, a osim filmskih recenzija ovdje ćete pronaći i brojne osvrte na pojedinačne epizode trenutačno najpopularnijih TV serija.

Click here to view the embedded video.

Screen Junkies

Vjerujemo da Screen Junkies ne trebamo posebno predstavljati. Ovaj kanal ima već više od 4,5 milijuna pretplatnika, a popularnost je stekao zahvaljujući urnebesnim ”iskrenim foršpanima”, odnosno parodijskim montažama poznatih filmova i TV serija koje razotkrivaju njihove propuste i nelogičnosti. Osim iskrenih foršpana, ScreenJunkies donosi i reportaže, intervjue, recenzije, top-ljestvice i filmske trivije, a sve je prezentirano u zabavnom i opuštenom duhu.

Click here to view the embedded video.

WatchMojo

Ako volite filmske top-ljestvice, WatchMojo vrlo vjerojatno već pratite. Ako pak nekim slučajem još niste naišli na ovaj kanal, krajnje je vrijeme da se pretplatite na njega. Ovdje primjerice možete saznati koji su najbolji filmski trenutci Brucea Leeja, koja djela imaju najbolje, a koja najgore specijalne efekte ili otkriti koja su to najstrašnija filmska čudovišta! WatchMojo pritom ne staje samo na sedmoj umjetnosti već pokriva i druga područja pop-kulture, poput glazbe, stripova i videoigara. Sljedećeg kišnog vikenda znate što vam je činiti…

Click here to view the embedded video.

Ako redovito pratite aktualna zbivanja iz filmskog svijeta, sasvim vam sigurno nije promaknuo iznimno negativan publicitet recentnog reboota Fantastične četvorke. Nova ekranizacija kultnoga Marvelova stripa trebala je biti jedan od vodećih hitova ovoga ljeta, ali dogodilo se sasvim suprotno – fanovi su gnjevni, kritičari nemilosrdni, a film je imao i iznimno razočaravajuće otvaranje u američkim kinima.

Već danima se analizira i raspravlja što je zapravo krenulo krivim putem, a razočaranje ljubitelja devete umjetnosti i pop-kulture poprilično je razumljivo uzme li se u obzir činjenica da je Fantastična četvorka povijesno jedan od najvažnijih stripova superjunačkog žanra.

Cijela priča počinje davne 1961. godine kada se izdavačka kuća Marvel našla u financijskim problemima pa su joj trebali neki novi junaci koji će privući čitateljsku publiku i oduprijeti se oštroj konkurenciji DC-ja koji je u to vrijeme žario i palio svojim superherojskim ansamblom Justice League of America.

Legendarni stripaši Stan Lee i Jack Kirby uhvatili su se ukoštac s velikim zadatkom i osmislili četvoro junaka novog doba i njihove antagoniste. Tako se rodila Fantastična četvorka koju čine elastični Reed Richards (Mr. Fantastic), „zapaljivi” Johnny Storm (Human Torch), njegova sestra Sue Storm (Invisible Woman, tj. „nevidljiva žena”) te čudovišni Ben Grimm (Thing) koji doslovno izgleda kao da je odvaljen od stijene. Svoje neobične moći dobili su nakon što su na svemirskom putovanju bili izloženi kozmičkim zrakama, a njihov je najveći neprijatelj superzlikovac Dr. Doom koji je navodno poslije čak poslužio kao uzor za Dartha Vadera u Ratovima zvijezda.

Četvero živopisnih junaka u stripovima je prolazilo kroz brojne nevjerojatne avanture, često u svemirskim prostranstvima ili drugim dimenzijama, a od konkurentskih superheroja razlikovali su se po tome što su zapravo funkcionirali kao mala, gotovo disfukcionalna obitelj, što je unosilo zanimljivu dinamiku u njihov odnos i dijaloge. No, možda najvažnije, Fantastična četvorka najavila je zlatno doba za Marvel i otvorila put za brojne slične junake poput Spider-Mana, Hulka ili X-Mena, čiji kulturološki značaj uistinu ne treba posebno opisivati.

Drugim riječima, bez Fantastične četvorke svijet stripa i koncept superjunaka danas bi vjerojatno izgledao poprilično drugačije. Ironično, novi su likovi s vremenom pogurali Četvorku u drugi plan, a krajem prošle godine Marvel je čak najavio kako će strip-serijal obustaviti na neko vrijeme, očito zbog pada interesa čitalačke publike.

U međuvremenu je Fantastična četvorka u nekoliko navrata zaživjela i u filmskom obliku, premda u svim slučajevima s vrlo upitnim uspjehom. Prva filmska verzija snimljena je 1994. godine pod paskom kultnog Rogera Cormana, ali riječ je o niskobudžetnom trash uratku koji u konačnici nikad nije bio službeno prikazivan u kinima. Smatra se da je „sklepan” kako bi producenti mogli zadržati prava na likove za neke buduće ekranizacije (pri čemu je obično uvjet da film bude snimljen u određenom vremenskom roku).

Click here to view the embedded video.

Prvi „pravi” film u kinima se pojavio 2005. godine, u vrijeme kada se snažno zahuktao trend stripovskih ekranizacija, a u njemu su se, među ostalima, pojavila poznata glumačka imena kao što su Jessica Alba i Chris Evans. Uradak u režiji Tima Storyja i produkciji 20th Century Foxa uglavnom je naišao na neodobravanje kritičara, ali film je ipak postao solidan hit pa je nakon dvije godine snimljen i nastavak u kojemu je „gostovao” još jedan poznati Marvelov junak, Silver Surfer. Međutim, generalni konsenzus bio je da je riječ o lakonotnim i osrednjim filmovima koji uglavnom ciljaju na mlađu publiku, što nije bilo nimalo u modi u doba Christophera Nolana i njegove revizionističke vizije Batmana.

Click here to view the embedded video.

U skladu s modernom holivudskom praksom, Fox je u relativno kratkom roku krenuo s planovima za reboot franšize. Za novu ekranizaciju u konačnici je angažiran mladi redatelj Josh Trank koji se prethodno proslavio svojim debijem Kronike čija se priča također vrti oko superjunačkih motiva. Glavne uloge preuzeli su pak Miles Teller, Kate Mara, Michael B. Johnson i Jamie Bell, neobična ekipa glumaca koji su dotad uglavnom nastupali u manjim filmovima i nezavisnim produkcijama.

Autori su najavljivali ozbiljniji pristup i osvježenu viziju starih junaka, ali već je u samom marketingu filma bilo očito da nešto ne štima: naime, za razliku od većine visokobudžetnih blockbustera, prvi se foršpan pojavio tek šest mjeseci prije kolovoške premijere (usporedbe radi, prvi teaser za nove Ratove zvijezda koji dolaze u kina ovoga prosinca, objavljen je još krajem prošle godine).

Uskoro su krenula šuškanja o problemima na projektu i nadosnimavanju novih scena, dok su fanovi istovremeno bili sve skeptičniji prema novoj ekranizaciji, a svoju se sumnjičavost nisu ustručavali izraziti na internetskim forumima i društvenim mrežama. Negativan publicitet došao je do vrhunca kada je Fox uveo embargo na objavu kritika prije premijere, što je gotovo uvijek loš znak.

Međutim, prve su se recenzije ipak pojavile nekoliko dana prije otvaranja Fantastične četvorke u kinima i bile su redom loše, a najviše prigovora upućivalo se izostanku humora i zabavnog faktora te preubrzanoj zadnjoj trećini filma, što sugerira da je mnogo toga izbačeno u montaži. Da stvar bude gora, na Twitteru se oglasio i sam redatelj Josh Trank, poručivši da bi njegova verzija sigurno bolje prošla u očima kritičara. U prijevodu: redateljeva vizija očito nije bila po volji Foxu pa su uzeli stvar u svoje ruke i počeli „petljati” po snimljenome materijalu. Trank je ubrzo izbrisao tvit, ali (dodatna) šteta već je bila počinjena.

Film s budžetom od 120 milijuna dolara u američkim se kinima otvorio 7. kolovoza, s iznimno razočaravajućim utrškom od 25,6 milijuna dolara tijekom vikenda, što je gotovo upola manje od ranijih prognoza. Istovremeno, nova Fantastična četvorka ponijela je status dosad najlošije ocijenjene Marvelove ekranizacije na Rotten Tomatoesu (samo devet posto pozitivnih recenzija), a na IMDb-u trenutačno drži iznimno nisku i vrlo simboličnu ocjenu od 4.0.

Click here to view the embedded video.

Je li film ipak bio prevelik zalogaj za relativno neiskusnog redatelja? Što zapravo leži u pozadini priče o problemima na snimanju? Je li cijeli projekt rutinski realiziran samo kako Foxu ne bi istekla prava na likove? Filmski portali i forumi puni su nagađanja i teorija, dok se Foxovi računovođe istovremeno vjerojatno pripremaju na knjiženje velikoga gubitka. Jedno je sigurno: ljubitelji Fantastične četvorke još će dugo morati čekati da njihovi omiljeni junaci dobiju filmski tretman kakav zaslužuju.

Svijet interneta donio nam je razna viralna čuda, a među njima su i razni mashupovi i recutovi poznatih filmskih prizora i foršpana u kojima se na parodičan način spajaju nespojivi naslovi, i to uglavnom s vrlo zabavnim rezultatom. Može li Marry Poppins funkcionirati kao horor? Kako bi Pakleni šund izgledao da u njemu glume Muppeti? Što se događa kada se izmiješaju motivi iz Hitchcockovih i Kubrickovih klasika? Donosimo vam izbor najzanimljivijih mashupova koji će vas odvesti u alternativni filmski svijet i dobro nasmijati!

The Empire Brokeback

Tko bi rekao da Ratovi zvijezda zapravo govore o ljubavi između dva robota? Mashup slavne svemirske sage i Planine Brokeback otkriva epsku romantičnu priču o C-3PO-u i R2-D2-u koja će vam izmamiti suze – od smijeha!

Click here to view the embedded video.

The Shining Recut

Sve ove godine bili ste u krivu! Kubrickovo Isijavanje nije uopće horor, nego jedna topla romantična komedija koju može gledati cijela obitelj. Uvjerite se i sami:

Click here to view the embedded video.

10 Things I Hate About Commandments

Jedan od viralnih klasika je i urnebesna montaža koja spaja prizore iz biblijskoga spektakla Deset zapovijedi s radnjom tinejdžerskog hita Deset razloga zašto te mrzim. Očito, tim je filmovima zajedničko mnogo više od broja 10 u naslovu.

Click here to view the embedded video.

Scary Mary

Disneyjev klasični mjuzikl Marry Poppins zapravo je mračna i jeziva priča, sasvim prigodna za gledanje na Noć vještica. Sakrijte svoju djecu od Julie Andrews!

Click here to view the embedded video.

Pulp Muppets

Kermit kao Vincent Vega, Miss Piggy kao Mia Wallace… Netko bi uistinu trebao predložiti Tarantinu da snimi inačicu Paklenog šunda s Muppetima u glavnim ulogama. Redateljeve postmodernističke zafrkancije time bi dobile sasvim novu dimenziju.

Click here to view the embedded video.

Jurrasic World (1978)

Zaboravite na Chrisa Pratta i Bryce Dallas Howard, stiže retro verzija Jurskog svijeta u kojoj glume Michael Caine i Raquel Welch! Specijalni efekti su možda samo “mrvicu” lošiji.

Click here to view the embedded video.

Road Wars

Slikoviti pustinjski krajolici glavna su poveznica između Pobješnjelog Maxa i Ratova zvijezda, a nismo ni sumnjali da Charlize Theron tako dobro barata svjetlosnim mačem.

Click here to view the embedded video.

The Red Rum Getaway

James Stewart imao je sasvim običan dan sve dok u susjedstvu nije ugledao Jacka Nicholsona, a onda su stvari krenule u vrlo neobičnom smjeru… Ako ste se ikad pitali kako bi izgledao svijet u kojemu zajedno egzistiraju likovi iz Hitchcockovih i Kubrickovih filmova, konačno ste dobili odgovor.

Click here to view the embedded video.

Pojava viralnoga marketinga kao genijalnoga dodatka filmskim uradcima više nije novost, ali uvijek iznova iznenađuje i oduševljava fanove željne informacija o nadolazećim hitovima. Ta marketinška tehnika pridonijela je popularnosti mnogih filmova, čak i prije njihova prvog prikazivanja, što je storytelling podiglo na višu i zanimljiviju razinu.

Međutim, to nimalo ne iznenađuje jer filmoljupci oduvijek žele znati više detalja o filmu, pogotovo u ovo digitalno doba, a marketinški stručnjaci su tu da nahrane njihove oči i uši. Foršpani i viralni videozapisi koji nadograđuju svijet filma pridonose atmosferi iščekivanja holivudskih blockbustera i zanimanja za njih, što se u konačnici može i vrlo pozitivno odraziti na rezultate na kino-blagajnama. Je li onda uopće čudno što se sve više filmova kiti dodatnim sadržajem?

Jedan od najboljih recentnih primjera je Deadpool, Marvelov antijunak, čije je najjače oružje uvijek bio njegov oštar jezik i izvrstan smisao za humor. Dugoočekivana ekranizacija kultnoga stripa dolazi na kinoplatna 12. veljače te će konačno otpetljati marketinško klupko zamršeno beskrajno zabavnim i smiješnim sadržajima.

Click here to view the embedded video.

Ukratko, tvorci toga potencijalnog blockbustera odlučili su dati fanovima upravo ono što žele – viralne videozapise pune komičnih i dovitljivih scena u kojima je Deadpool… pa, Deadpool.

Kampanja 12 days of Deadpool u kojoj je objavljivan različit sadržaj poput smiješnih videa ili fotografija na Instagramu povećala je zanimanje za film, a zafrkancija se proširila i izvan digitalnih sfera pa je tako na američkim ulicama osvanuo i urnebesni billboard s emotikonima. Rezultat? Deadpool je, bez sumnje, jedan od najiščekivanijih naslova prve polovice godine.

This idiotic/brilliant billboard is why I'm all in on the DEADPOOL movie. I'm an easy lay. pic.twitter.com/jSRorPvaCp

— Patton Oswalt (@pattonoswalt) January 13, 2016

U ožujku nam pak u kina stiže još jedan film s razrađenom viralnom kampanjom – 10 Cloverfield Lane. Pogađate, riječ je o (uvjetno rečeno) nastavku Cloverfielda iz 2008. godine, koji mnogi pamte po razvikanoj viralnoj kampanji u čijemu je središtu bila izmišljena tvrtka Tagruato, a koja će, po svemu sudeći, biti i okosnica marketinške kampanje novoga filma. Primjerice, fanovi koji su sudjelovali u viralnoj kampanji prvoga Cloverfielda dobili su već misteriozan e-mail od “kompanije”, što nam daje naslutiti da će 10 Cloverfield Lane biti jednako dobro popraćen intrigantnim sadržajima kao i njegov prethodnik.

Lažne web stranice, izmišljeni brandovi, foršpani sa skrivenim tragovima – sve to smo već vidjeli prije osam godina, ali zašto napuštati (viralnu) formulu koja očito pali?

Click here to view the embedded video.

Specijalni efekti neizostavan su dio današnjih blockbustera i u većini slučajeva toliko su impresivni da nas redovito ostavljaju s pitanjem: kako zapravo nastaje sva ta filmska čarolija? Ne tako davno odgovor ste mogli pronaći uglavnom u stručnim magazinima ili dodacima u DVD izdanjima, ali danas je dovoljno zaputiti se na YouTube i pogledati kratke filmove i videopriloge koji otkrivaju tajne majstora filmskih efekata. Saznajte kako su nastali vizualni efekti u nekoliko recentnih hitova… i još ponešto!

Marsovac
U nekoj dalekoj budućnosti redatelji će možda moći snimati filmove na Marsu, ali veliki hit Ridleyja Scotta pokazuje nam da to zapravo uopće neće biti potrebno. Marsovac djeluje kao da je sniman na samome mjestu događaja, a u nastavku pogledajte kako su majstori za filmsku čaroliju pretvorili jordansku pustinju u četvrti kamenčić od Sunca.

Click here to view the embedded video.

Jurski svijet
Digitalni dinosauri s nama su još od 1993. godine i Jurskoga parka, a u četvrtome poglavlju franšize više ih je nego ikad, uključujući i sasvim novu, hibridnu vrstu – Indominus‍a Rexa! Drevni gmazovi i ovaj su put oživjeli zahvaljujući legendarnom studiju Industrial Light & Magic.

Click here to view the embedded video.

Osvetnici: Doba Ultrona
Filmovi o superjunacima redovito zahtijevaju opsežan rad na specijalnim efektima, a u slučaju nastavka Osvetnika čini se kako gotovo i nema prizora u kojemu nisu korišteni. Pogledajte kako je nastao lik Visiona koji je dijelom kreiran digitalnim putem – što vjerojatno uopće niste primijetili!

Click here to view the embedded video.

Ratovi zvijezda: Sila se budi
Ratovi zvijezda već su gotovo četiri desetljeća sinonim za vrhunske efekte, a sasvim očekivano, sedmo poglavlje najpoznatije svemirske sage podiglo ih je na još veću razinu. Međutim, za razliku od prethodne prequel trilogije koja je obilovala digitalnim prizorima, novi nastavak u velikoj se mjeri oslanja na dobre stare makete i “fizičke” efekte. Naravno, to ne znači da računala nisu radila punom parom, pogotovo pri stvaranju izvanzemaljske junakinje Maz Kanate.

Click here to view the embedded video.

Pobješnjeli Max: Divlja cesta
Četvrti dio Pobješnjeloga Maxa na velika je vrata vratio klasičnu akciju i kaskaderske prizore, pokazavši da su ipak najuvjerljiviji oni prizori koji su izravno uhvaćeni objektivom kamere. Međutim, i Divlja cesta prošla je kroz digitalnu obradu, ali video u nastavku otkrit će vam da bi film i bez toga bio podjednako upečatljiv.

Click here to view the embedded video.

JOŠ POGLEDAJTE:

Pretendenti za Oscara
Vjerujemo da je Akademijinim glasačima iz godine u godinu sve teže odabrati nominirane, ali i dobitnika Oscara u kategoriji najboljih vizualnih efekata, jer konkurencija je uistinu brojna i podjednako kvalitetna. Evo deset filmova koji su se ove godine našli u užemu izboru za nominacije!

Click here to view the embedded video.

Druga strana digitalnih efekata
Računalno kreirani efekti (CGI) ponekad nas impresioniraju, a ponekad su toliko očiti i prenaglašeni da nam jednostavno djeluju iritantno i neuvjerljivo. Zašto je tome tako, otkriva zanimljivi kratki film Why CG Sucks (Except It Doesn’t), koji je čak postao viralni hit na internetu.

Click here to view the embedded video.

Osim sjajnog filmskog uratka kojeg ćemo moći pogledati u svim kinima od 6. studenog, 2014., mlada glumačka ekipa iz filma „Ljubav ili smrt“, trećeg nastavaka iz serijala o Kokovim avanturama, priredila nam je još jedno iznenađenje.

Po prvi puta nakon snimanja filma svi mladi glumci, njih 10, okupili su se na Ranžirnom kolodvoru u Zagrebu kako bi snimili video spot za pjesmu iz filma. Pjesma se zove „Zagonetni dečko“ a izvodi je bend Fru Fru. Snimanje spota je prošlo u veselom raspoloženju, baš kao i snimanje filma, a tom prilikom glumce je došao pozdraviti i sam redatelj Daniel Kušan.

Redatelj ovog veselog i otkačenog spota je Predrag Ličina, koji je naše najdraže junake prikazao u sasvim drugačijem izdanju. Dok čekamo premijerno prikazivanje video spota koje je planirano nekoliko dana nakon premijere filma, organizirana je i Kokovizija, kreativno – glazbeni natječaj za sve osnovnoškolce koji će imati priliku sa svojim razredom snimiti video spot za istu pjesmu, najbolje od njih moći ćete pogledati u veselom videu koji će zasigurno postati viralni hit!

5. Paranormalno

Koncept “dokumentarističkog” horora popularizirala je još 1999. godine razvikana Vještica iz Blaira, ali taj film se ipak vrti oko dobrog starog motiva uklete šume. Paranormalno (2007.) u režiji Orena Pelija odvija se pak u modernoj kući iz predgrađa u koju se useljava mladi par čiju svakodnevicu počinju remetiti zle demonske sile. Ključan motiv pritom postaje videokamera kojom glavni junaci snimaju neobjašnjive događaje u svom domu, pa film poprima oblik svojevrsnog nadnaravnog reality showa. Stvari postaju posebno jezive u trenucima kada kamera bilježi situacije kojih protagonisti u tom momentu nisu uopće svjesni, primjerice kada se nalaze u dubokom snu, dok gledatelj istodobno, htio ili ne htio, postaje voajer pred čijim se očima odvijaju uznemirujući prizori… Paranormalno je svojim stilom i tematikom savršeno pogodio duh vremena, pretvorivši se u hit i polučivši još četiri iznimno profitabilna nastavka, a novo poglavlje u franšizi stiže u kina iduće godine.

4. Tetsuo, željezni čovjek

Crno-bijeli uradak japanskoga redatelja Shin’ye Tsukamota iz 1989. godine uistinu je teško opisati i žanrovski odrediti, ali ljubitelji pomaknutih i nadrealnih filmova svakako će doći na svoje. Mješanac tjelesnog horora, cyberpunka i eksperimentalnog filma prati čovjeka koji se postupno pretvara u stroj, točnije u ljudsko-metalni hibrid, a rezultat svega je serija bizarnih i krajnje uznemirujućih prizora koji će vas često potaknuti da se zapitate ”što to zapravo gledam?”. Zbog radikalnog pristupa i unikatnog vizualnog stila film je brzo zaradio kultni status i proslavio njegova redatelja u međunarodnim okvirima, a poslije su uslijedila još dva manje uspjela nastavka.

3. Poltergeist

Ako ste Poltergeista (1982.) prvi put gledali u mladim danima, vjerojatno ste se neko vrijeme ustručavali uopće sjesti ispred svog televizora. Za to su naravno bili zaslužni jezivi prizori u kojima djevojčica Carol Anne (Heather O’Rourke) komunicira s duhovima putem TV-a na čijem ekranu se vidi samo “snijeg”. Film redatelja Tobea Hoopera u produkciji Stevena Spielberga jedan je od najpoznatijih i komercijalno najuspješnijih horora osamdesetih (u međuvremenu se pretvorio u trilogiju), premda iz današnje perspektive više ne djeluje toliko stravično kao nekad. Međutim, ono što je uistinu uznemirujuće je činjenica da je dvije mlade glumice iz Poltergeista (O’Rourke i Dominique Dunne) kasnije zadesila prerana smrt, što je stvorilo urbanu legendu o ukletosti filma koja se održala do današnjih dana, premda je očito riječ o nesretnim podudarnostima. Holivudske producente pak priče o ukletosti pretjerano ne brinu s obzirom na to da je za iduću godinu najavljen reboot franšize, a zasad nije poznato hoće li se u njemu zadržati motiv “opsjednutog” televizora.

2. Krug

Ako vam je Krug svojedobno prouzročio mnoge besane noći, danas ste sigurno zahvalni što videokasete više nisu u upotrebi. Doduše, sigurno povremeno sa skepsom gledate na svoj televizor, u strahu da vam iz ekrana ne izađe osvetoljubiv duh crnokose djevojčice. Sve je počelo 1998. godine kada je japanski redatelj Hideo Nakata snimio originalnu verziju Kruga, inače ekranizaciju istoimenog romana Kōjija Suzukija, potaknuvši trend atmosferičnih urbanih horora u japanskoj kinematografiji. Hollywood nije mogao ostati imun na zastrašujuću priču o ukletoj videokaseti i četiri godine poslije snimljen je vrlo dobar američki remake Kruga u režiji Gorea Verbinskog s Naomi Watts u glavnoj ulozi, koji je svakako jedan od vizualno i ugođajno najupečatljivijih horora s početka stoljeća. Komercijalan uspjeh holivudske inačice polučio je niz remakeova drugih novovalnih horora s Dalekog istoka (Kletva, Impuls, Mračne vode) te potaknuo veliko zanimanje za azijsku žanrovsku kinematografiju, ali slabiji nastavak (američkog) Kruga u konačnici je nagovijestio zasićenje cijelim trendom.

1. Videodrom

“Paklena naranča osamdesetih” – tako je slavni Andy Warhol opisao Videodrom (1983.) Davida Cronenberga, jedan od najbizarnijih i najšokantnijih filmova tog desetljeća, koji se na kraju pokazao iznenađujuće proročanskim i vizionarskim. Priča Videodroma prati šefa male televizijske postaje (James Woods) koji postaje opsjednut piratskim TV programom iznimno nasilnoga sadržaja, što rezultira nadrealnim situacijama u kojima nestaju granice između stvarnosti i svijeta iza ekrana, a ljudsko tijelo i tehnologija doživljavaju grozomornu fuziju, stvarajući “novo meso”. Cronenberg se u svom kultnom djelu dotiče motiva medijske kontrole, reality-televizije, ovisnosti o tehnologiji, tjelesnih implantata, tehnofetišizma, opsjednutosti nasiljem i još koječega, pri čemu gledatelj iz 21. stoljeća ostaje zapanjen ne toliko količinom morbidnosti koliko činjenicom da film gotovo savršeno ocrtava stanje suvremenog društva. I to je zapravo najveći horor.

Godina 1986. polučila je velik broj izvrsnih filmskih naslova koji su izvršili golem utjecaj na cijelu jednu generaciju filmofila, a danas se redovito citiraju i s pravom nose status kultnih klasika. Vrijeme je da se prisjetimo nekoliko “30-godišnjaka” bez kojih bi moderna sedma umjetnost bila teško zamisliva.

Aliens

Premda je to danas poprilično čest slučaj, prije tridesetak godina nije bilo uobičajeno da neki filmski nastavak po kvaliteti bude ravan ili čak bolji od originala, pa i ne čudi velika pompa koja se stvorila oko Aliensa. SF spektakl u režiji Jamesa Camerona bio je brži, dinamičniji i potpuno drukčiji od ionako izvrsnoga originala, a Sigourney Weaver svojom je maestralnom glumačkom izvedbom pokazala kako treba izgledati moderna akcijska heroina. Uz to je došla i nominacija za Oscara, prva u povijesti za takav tip uloge.

Click here to view the embedded video.

Gorštak

Karijera Christophera Lamberta imala je više padova nego uspona, ali uvijek ćemo ga pamtiti po Gorštaku, epskoj i pomalo začudnoj fantastičnoj priči o besmrtnicima, prožetoj pjesmama Queena. Kritičari baš i nisu bili blagonakloni prema uratku Russella Mulcahyja, ali spomen Gorštaka mnoge će filmofile danas zasigurno baciti u nostalgični trans. Poslije su snimljena i tri nastavka koje je možda bolje preskočiti.

Click here to view the embedded video.

Labirint

David Bowie kao Kralj goblina slika je koja ni danas ne blijedi iz pop-kulturne svijesti, a vizualni dizajn Labirinta i njegova maštovita bića još uvijek izgledaju jednako impresivno kao i u vrijeme premijere. Mračna bajka Jima Hensona pamti se i po mladoj Jennifer Connelly kojoj je to bila jedna od prvih stepenica prema holivudskoj slavi.

Click here to view the embedded video.

Lovac na ljude

Pet godina prije hita Kad jaganjci utihnu, najpoznatiji filmski kanibal Hannibal Lecter “debitirao” je u trileru Lovac na ljude, a tumačio ga je škotski glumac Brian Cox. Ujedno, riječ je o prvoj ekranizaciji romana „Crveni zmaj“ Thomasa Harrisa koji je 2002. godine dobio još jednu filmsku inačicu, ovaj put sa svima poznatim Anthonyjem Hopkinsom. Lovac na ljude Michaela Manna potonuo je na kino-blagajnama, ali danas se smatra jednim od najzanimljivijih i najboljih naslova osamdesetih, zahvaljujući ponajprije vrhunskim glumačkim izvedbama i upečatljivu vizualnom stilu. Poslije je izvršio i velik utjecaj na filmove i serije “forenzičkoga” žanra.

Click here to view the embedded video.

Muha

“Be afraid. Be very afraid”… David Cronenberg već je sredinom osamdesetih bio etabilirani redatelj, posebno omiljen među ljubiteljima horora i SF-a, ali Muha je bilo njegovo prvo djelo koje je masovno privlačilo publiku u kina. Cronenbergov film posebno se pamti po grotesknim i vrlo uvjerljivim specijalnim efektima te vrhunskim izvedbama Jeffa Goldbluma i Geene Davis, a pojedini kritičari uvrstili su ga među najbolje naslove te godine.

Click here to view the embedded video.

Ostani uz mene

Snimljena prema romanu Stephena Kinga, Ostani uz mene Roba Reinera nostalgična je priča o životu, prijateljstvu i odrastanju u kojoj se pojavljuje više izvrsnih mladih glumaca poput Rivera Phoenixa, Coreyja Feldmana, Jerryja O’Connella i Wila Wheatona. Jedan od onih filmova s čijim se likovima gotovo svatko može poistovjetiti, a kad krene odjavna špica, zasigurno će vam barem malo zasuziti oči.

Click here to view the embedded video.

Plavi baršun

Davida Lyncha ne treba posebno predstavljati, kao ni njegovo remek-djelo Plavi baršun. Taj mješanac psihološkoga trilera, horora i film noira pun je fascinantnih i bizarnih prizora koje je teško izbiti iz glave, a Dennis Hopper ovdje je definitivno ostvario jednu od svojih “najluđih” i najboljih uloga.

Click here to view the embedded video.

Slobodan dan Ferrisa Buellera

Tinejdžerske komedije bile su standardna pojava u osamdesetima, ali Ferris Bueller bio je malo više “edgy” i malo više cool, a imao je i vrlo zaraznu glazbenu temu. Film u režiji provjerenoga Johna Hughesa postao je jedan od najvećih hitova te godine, a zahvaljujući njemu glavni glumac Matthew Broderick učvrstio je svoj status vodeće mladenačke ikone osamdesetih. Ferrisa Buellera danas čak citira i jedan Deadpool, što ste mogli vidjeti ako ste u kinu pričekali kraj odjavne špice ovogodišnjega velikog hita.

Click here to view the embedded video.

Velika gužva u Kineskoj četvrti

Poprilično netipičan film Johna Carpentera, Velika gužva u Kineskoj četvrti, kombinira elemente fantazije, komedije i borilačkoga filma, što u početku baš i nije sjelo fanovima redatelja koji je svoju karijeru izgradio na hororima. Doživjevši neuspjeh u kinima, djelomično zbog toga što se pojavio otprilike u isto vrijeme kada i Cameronov Aliens, Capenterov visokobudžetni eksperiment poslije je dobio novi život na VHS-u i televiziji, a danas se smatra jednim od najzabavnijih filmova u redateljevoj karijeri te klasikom osamdesetih.

Click here to view the embedded video.

Top Gun

Ako se nešto nije promijenilo u proteklih trideset godina, to je zvjezdani status Toma Cruisea (doduše, i njegova karijera puna je uspona i padova). I dok je današnjim generacijama najpoznatiji kao Ethan Hunt iz Nemoguće misije, za one koji su odrastali u osamdesetima slavnoga glumca zauvijek će poistovjećivati s likom samouvjerenoga vojnog pilota Mavericka iz Top Guna. Akcijski spektakl Tonnyja Scotta bio je najgledaniji film u kinima te godine, a navodno je i utjecao na nagli skok prijava za naprednu pilotsku obuku američke mornarice. Premda nikada nije bio veliki miljenik kritičara, Top Gun je, bez ikakve sumnje, ultimativni filmski simbol osamdesetih.

Click here to view the embedded video.

Svi mi imamo omiljene filmove koje smo u stanju gledati bezbroj puta. Ponekad su to nezaboravni filmovi iz djetinjstva koje doživljavamo potpuno subjektivno, ponekad je riječ o djelima koja uvijek iznova gledamo zbog omiljenih glumaca, zanimljive priče ili čak upečatljive glazbe, a nerijetko su to i naslovi koji uvijek iznova pružaju dobru zabavu i bijeg od krute stvarnosti. Kako i mi u Planu B jako volimo sedmu umjetnost (a kako drukčije?), odlučili smo unutar našeg redakcijskog tima provesti malu anketu na temu filmova koje smo odgledali najviše puta u životu. Svatko od nas izabrao je po tri naslova, a rezultat je pred vama!

ANA MILAS

Prljavi ples (Dirty Dancing)

Prljavi ples pogledala sam više od 60 (slovima: šezdeset) puta i mogla bih ga gledati još toliko. Film kao film nije visoka umjetnost, ali Patrick Swayze, genijalna glazba i još bolji ples super su kombinacija za “pustiti mozak na pašu”.